1.8.07

U Međugorju




Svi pišu o Međugorju, i ja sam bila ove godine prvi puta u Međugorju. Čovjeka zaista tamo obuzme neka i ispuni neka radost. Dirnula me jednostavnost crkve, unutrašnjost odiše čistoćom!
(najstarija) se vukla za mnom, a ovo dvoje su Odlučili smo da ćemo se popeti na "brdo ukazanja", jer nam je s djecom bilo teško penjati se na "križevac". Muž je nosio Tomija koji važe cca 15kg, ja sam teglila samu sebe - jedva, Marija ( najstarija) se vukla za mnom, a ovo dvoje su trčakarali kao kozlići! Nevjerojatno koliko mala djeca imaju energije. Bilo mi je naporno, a istovremeno sam osjetila kako me ispunjava sreća, radost. Imala sam osjećaj kako je sve ovo JAKO dobro.
Ponekad čovjek treba reći HVALA i kad je sve u redu. Imala sam potrebu reći HVALA za sve dobro što mi se dogodilo, za sve lijepe trenutke...
Večinom se obračamo Bogu kad nam je teško i kad imamo problem, ja sam se ovaj puta otišla zahvaliti, i jesam , rekla sam HVALA!
Valjda sam zato i bila tako sretna i zadovoljna!
Gore je bilo nesnosno vruće, penjali smo se u 14h, zrak je bio suh i vrel, što smo jače pokušavali udahnuti to smo se gore osjećali, a opet smo se svi smiješili i bili sretni, znoj je curila u slapovima!
Ipak je to bio lijep dan, radostan dan, dan koji je ostavio trag u mojem životu!

Broj komentara: 5:

Anonimno kaže...

Razumijem te potpuno! Mi smo prije pet godina se penjali na brdo ukazanja s jednim djetetom i nije bilo zgodno, a mogu zamisliti kako je vama bilo :) Frizura ti je pun pogodak! (podrugiput.blog.hr)

novi nick kaže...

veoma lijepo napisan post a međuprje je prekrasno lijepi pozdrav tebi i čitao se

Tedica kaže...

I samsa sam se slično osjećala tamo, a imala sam svega 14 godina. Trebam ponovno otići definitivno.
Pohvala za friz s donje fotke, deset godina malđe izgledaš. Jako volim kratku kosu. Pusa.

incoknito kaže...

radosnih dana nam treba sto vise!friz je super!

novi nick kaže...

prijatno veče vam želim .